[16]

Predgovor Nj.E. Mustafe Babüra Hızlana

Stupio sam na dužnost veleposlanika Republike Turske u Hrvatskoj u listopadu 2017. godine. Radostan sam što sam u ovom kratkom razdoblju koje je dosad prošlo spoznao da Turska i Hrvatska imaju još više stvari koje ih povezuju nego što sam uopće mogao zamisliti. Osim brojnim zajedničkim riječima koje povezuju oba jezika, sličnim tradicijama, zajedničkim jelima nacionalnih kuhinja, posebno sam fasciniran obujmom našega bogatog zajedničkoga povijesnog i kulturnog nasljeđa.

U međuvremenu sam imao priliku upoznati g. Oğuza Aydemira, predsjednika Turskog instituta za nautičku arheologiju i filantropa. On se posvetio otkrivanju tragova zajedničkog nasljeđa Turske i Hrvatske. Zahvalan sam mu na njegovom nesebičnom i neumornom trudu. Na primjer, knjiga pod naslovom Veliki osječki most, koja je objavljena pomoću njegova značajnog priloga, te knjiga pod naslovom Tragovi osmanske kulture u Hrvatskoj, čiji je suautor, tek su dva primjera njegovih vrijednih postignuća na polju prenošenja našega zajedničkoga kulturnog nasljeđa budućim generacijama.

Njegov najnoviji projekt, za koji sam siguran da neće biti i posljednji, pod nazivom Carigradska pisma Antuna Vrančića×. Hrvatski i engleski prijevod odabranih latinskih pisama, osvjetljava važno razdoblje osmanske povijesti. Naime, Antun Vrančić×, istaknuti habsburški poslanik hrvatskog podrijetla, svjedočio je dobu sultana Sulejmana Veličanstvenoga tijekom svoje poslaničke službe u Istanbulu. Uvjeren sam da će i Turcima i Hrvatima biti vrlo zanimljivo čitati o različitim aspektima osmanske diplomacije, stila života i državnih struktura tijekom toga razdoblja, viđenima iz Vrančićeva× kuta gledanja.

Zajednička prošlost koju dijelimo, kao i naše veze na polju kulture i umjetnosti, pružaju nam velike prilike za daljnje jačanje izvrsnih odnosa između Turske i Hrvatske.

Ovom prilikom htio bih čestitati g. Oğuzu Aydemiru na tome što je posvetio svoje vrijeme i trud objavljivanju ove knjige, te na njegovom osobnom prilogu turskoj kulturnoj diplomaciji.

Želio bih se posebno zahvaliti i Hrvatskoj Akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) na potpori ovome značajnom i vrijednom djelu.

M. Babür Hızlan
veleposlanik Republike Turske u Hrvatskoj
[17]

Foreword by H.E. Mustafa Babür Hızlan

I assumed the duty of the Ambassador of the Republic of Turkey to Croatia as of October 2017. During this short period of time, I have happily realized that Turkey and Croatia have even more things in common than I have previously known. In addition to common words in our languages, similar traditions, common dishes in our cuisines, I am especially fascinated by the extent of our rich common historical and cultural heritage.

In the meantime, I had the pleasure of meeting Mr. Oğuz Aydemir, President of the Turkish Institute of Nautical Archaeology and philanthropist. He is dedicated to uncovering the traces of common cultural heritage of Turkey and Croatia. I am grateful to him for his selfless and tireless efforts. For instance, the book entitled The Great Osijek Bridge, published through his significant contribution, and the book entitled Traces of Ottoman Culture in Croatia, of which he is a co-author, are only two examples of his valuable endeavors of transferring our common cultural heritage to future generations.

His recent project, which I am confident that will not be the last one, entitled The Istanbul Letters of Antun Vrančić×. Croatian and English Translation of Selected Latin Letters, sheds light on an important era in Ottoman history. Mr. Antun Vrančić×, a prominent Habsburg envoy of Croatian origin, witnessed the age of Sultan Süleyman the Magnificent while serving as an envoy in Istanbul. I am confident that it will be of great interest to Turks and Croats alike to read about various aspects of Ottoman diplomacy, lifestyle and state structure during that era, seen from Vrančić’s× point of view.

The common history we share, as well as our ties in culture and art, provide better opportunities for further enhancing excellent relations between Turkey and Croatia.

On this occasion, I would like to congratulate and thank Mr. Oğuz Aydemir for dedicating his time and effort in publishing this book and for his personal contribution to Turkish cultural diplomacy.

I would also like to extend my special thanks to the Croatian Academy of Sciences and Arts (HAZU) for supporting this meaningful and precious work.

M. Babür Hızlan
Ambassador of the Republic of Turkey in Croatia